Dakle, ako zanemarimo činjenicu da se u RH što se tiče politike još uvijek živi u prošlosti, ostaje nam činjenica da svijet i svijest čovječanstva ipak idu naprijed sviđalo se to nama ili ne. Jučer je baš Letica (nije bitan on, nego misao) u emisiji Milane Vučković Runjić kazao da danas intelektualac ne možeš biti bez interneta i to je točno. Danas živimo online.
Svijet online sve se više povezuje, a hijerarhijske piramide poravnavaju (događa se proces prelaza zapovijedanja i kontrole u suradnju i spajanje) u svrhu stvaranja, zarade, otvaranja novih radnih mjesta, te uprezanja sve više i sve jače intelektualne radne snage – jer sad je to „in“, ostalo rade strojevi - traže se želje/mašta koje će sutra postati potrebe/stvarnost. U svrhu neometanog biznisa, padaju zidovi koji čovječanstvo dijele na nacije, rase, spolove, tradicije, kulture...Negativan aspekt globalizacije jest rizik od gubitka duhovnih i tradicionalnih vrijednosti kojima Hrvati, uglavnom, teže. Evo što o tome kaže Thomas Friedman (Svijet je ravna ploča- globalizirani svijet u 21. stoljeću):
„Njveći izvor „trenja“, oduvijek je, naravno, bila nacionalna država, i njene jasno definirane granice i zakoni. Nacionalne granice jasno pružaju zidove, stropove i podove koji organiziraju velik dio naših života. Jesu li nacionalne granice izvor „trenja“ koji bismo trebali zadržati, i možemo li ih uopće zadržati u svijetu kao ravnoj ploči? Što je s pravnim preprekama slobodnom protoku informacija, intelektualnog vlasništva i kapitala – poput zaštite autorskih prava, prava radnika i minimalnih plaća? U jeku trostruke konvergencije, što će sile „izravnanja“ svijeta dalje smanjivati trenje i granice, to će se jači izazovi postavljati pred nacionalne države, pojedinačne kulture, vrijednosti, nacionalne identitete, demokratske tradicije i socijalne veze koje su radnicima i zajednicama povijesno pružale neku zaštitu i amortizirale jače udarce. Koje treba zadržati, a koje dopustiti da se rastvore u prah i pepeo kako bismo jednostavnije mogli surađivati?“
E sad. Ja to gledam na slijedeći način: s obzirom da nam je vlast kakva jest i pitanje je da li itko od HDZ-a, SDP-a, a i ostalih razumije kontekst u kojem živi, te da su kao takvi, već odavno prošlost samo to još ne znaju – na koji način artikulirati volju i sposobnost naroda da počne sam odlučivati, sam stvarati, te čuvati toliko mu drage duhovne vrijednosti, prirodne resurse i stil života u skladu sa prirodom kojeg i ovako ima sve manje?
Koristeći upravo isti onaj alat koji je omogućio globalizaciju: internet.
Početi treba s osnivanjem početne udruge građana koja će svojim ulaganjem postaviti osnovni multimedia-portal koji će funkcionirati po principu otvorenog koda. Što to znači? Osnivanje kozmosa svoje vrste s online samoniklim zajednicama i dragovoljcima koji su svi dobrodošli.
„Prvi program razvijen u zajednici otvorenog koda koji je stvarno imao utjecaja došao je iz zajednice „intelektualnih građana“. Potekao je iz akademskih i znanstvenih zajednica pri čemu su se već duže vremena samoorganizirane suradničke zajednice znanstvenika povezivale putem privatnih mreža (a poslije i interneta) kako bi okupile mozgove ili podijelile uvide u specifični znanstveni ili...problem.“
Dakle, naš problem jest neosviještena tiha masa koja je kroz stoljeća podlegla podaničkom mentalitetu. Ciljana skupina su svakako mlađi ljudi koji se bolje snalaze na internetu, te preko njih i ostatak obitelji. Kategorije koje bi se putem portala obrađivale jesu: politika, sociologija, antropologija, ekonomija, te područje tehnologije i znanosti. Cilj je potaknuti što više građana na sudjelovanje u razmišljanju, te im pomoći da artikuliraju svoje misli u programe i projekte. Potrebu sudjelovanja pojedinca u kreiranju stvarnosti i zacrtavanju budućnosti u današnje vrijeme dokazuju brojni blogovi, sudjelovanje na FB-u, te portalima tipa Pollitika.com. Sigurna sam da svatko nešto misli, a onaj tko ne zna što bi mislio, mora imati tu sigurnost da će naći mjesto na kojemu će čuti nešto što će mu pomoći da artikulira svoje misli, te u njemu potakne entuzijazam i želju za doprinosom i stvaranjem. Ljudi su pasivni, distancirani od politike, ne vjeruju da išta vrijede jer su svedeni na puko preživljavanje bez nekih realnih mogućnosti za samoostvarenje, ne vjeruju da znaju ili mogu išta promijeniti, a nitko ne vidi ovu fantastičnu mogućnost povezivanja i stvaranja koju imamo pod nosom.
Što se tiče anonimnosti, sigurna sam da se među ljudima prirodnim putem uvijek iskristaliziraju oni „najjači“, misaono i u djelima, te da bi takvi sigurno potpisali svoje ime i prezime, te oformili svoju zajednicu online. Formiranjem takvih zajednica, s vremenom se stvara mreža čija je struktura nalik na strukturu molekule sa mogućnošću daljnjeg grananja, odnosno povezivanja sa ostalim atomima.
Moja je zamisao ovog projekta kao nedovršenog djela čiji se oblik u vremenu mijenja i usavršava ovisno o samim sudionicima i njihovim idejama.
Nema komentara:
Objavi komentar