Ovih sam dana u Nacionalu pročitala članak Zrinke Ferine Žene bez djece iz principa
http://www.nacional.hr/clanak/91195/biti-majka-ne-hvala .
U svojoj najnovijoj knjizi No Kids: 40 razloga za ne imati djecu,
francuska spisateljica Corinne Maier „inače majka dvoje djece, piše kako je požalila što je majka te kroz 40 poglavlja dijelom provocira, dijelom ruši usađene mitove, a dijelom i iskreno progovara o nimalo atraktivnim stranama majčinstva.“
Ovakva pojava u povijesti čovječanstva zaslužuje našu punu pažnju. Naime, dok se u članku govori o ženama koje su za i protiv majčinstva, te o razlozima njihovih odluka, potom o državama ukojima žive, a koje potiču ili ne majčinstvo, mene su zaokupile misli o samim uzrocima takvog ponašanja u žena.
Da ne počinjemo opet od Geneze i Istočnog grijeha, dovoljno je reći da već par tisuća godina živimo u patrijarhalnom društvu u kojemu su žene svedene, uglavnom, na ulogu kći-supruga- majka. Bez ikakve primisli o tome da su žene ljudi sa pravom na izbor i samoostvarenje. Tek nedavno, u XIX i XX st. nastaje bunt u vidu feminističkog pokreta protiv takvog sistema, a koji je rezultirao školovanjem žena, njihovim zapošljavanjem, te pravom glasa (iako ta prava nisu ni u snu ostvarena u onom smislu koji bi odgovarao jednakosti sa muškarcima kako po pitanju plaća, tako po pitanju zastupljenosti u politici i ostalom).
Međutim, kao što vidimou gore navedenom članku, to nije kraj priče, niti je time problem riješen. Problem patrijarhata bit će riješen, a emancipacija potpuna u trenutku kada će žena shvatiti da je u svojoj podsvijesti potpuno ne samo prihvatila, već da i dalje sama generira obrazac patrijarhata:
http://www.womenngo.org.rs/sajt/sajt/izdanja/sos_telefon_za_zene_i_decu_...
Na žalost, zboga načina života i sebičnosti muškaraca, u ovome je trenutku žena koja želi imati dijete osuđena na odricanje od velikog dijela vlastitog samoostvarenja. Takvo se ponašanje doživljava kao normalno(!), a žene to prihvaćaju da ne ostanu same i jer se to od njih očekuje. Kako je kazala Erica Jong, "prava nevolja sa ženama jeste što one same stalno pokušavaju da se prilagode muškim teorijama o ženama."
Krajnje je vrijeme da se osvijesti krivi pristup u odgoju kako muške, tako i ženske djece, te da njihov odgoj zahtjeva podjednako zauzimanje obaju partnera. Ukoliko se ne radi o dojenju ili nekoj drugoj uvjetovanoj okolnosti, muškarac mora znati brinuti o djetetu, te skuhati i počistiti. Djeca moraju postati samostalni ljudi, sposobni za uspješan zajednički život koji takav može biti samo uz suradnju i uvažavanje onoga drugoga. A to uče od roditelja.
Dakle, nije upitno majka - da ili ne. Nego pod kakvim uvjetima.
Pitanje žene je od ključne važnosti za zdravlje društva i ne treba ga olako shvatiti upravo zato jer njenim kategoričkim odbijanjem majčinstva i obitelji, kažnjeno je cjelokupno društvo, a obitelj kao njegov temelj – nestat će.
Nema komentara:
Objavi komentar