Sve religije svijeta su pažljivo osmišljena farsa utemeljena na izmišljotini. Ukoliko nekome treba po¬tvrda da nekolicina može s lakoćom nadzirati mase ne treba tražiti dale¬ko; dovoljno je da pogleda milijarde ljudi koji su štovali bajke što su ih proteklih 2000 godina (no priča datira još iz doba Babilona, dakle, stara je oko 3000 godina) propagirali ljudi u mantijama raznih bogova.
Te religije stvorila je ista sila s istom svrhom te, utoliko, mitovi o bogovima spasiteljima širom svijeta imaju istu strategiju:
1) rođeni ste s istočnim grijehom i stoga ste bezvrijedno smeće od dana kada ste došli na ovaj svijet;
2) spasiti se možete jedino ako vjerujete u »Spasitelja«, a to znači da morate raditi sve što vam odabrano svećenstvo kaže;
3) ako to ne činite, bit ćete osuđeni na vječni oganj u paklu.
Prije negoli odgovorim na pitanje o svrsi cijele priče, bitno je razjasniti dva pojma: pojam mita i pojam istočnog grijeha. Ovaj dio dnevnika koji pišem inspirirana Campbellovim „Moć mita“.
Prema Campbellu, mit je iskustvo života, dakle, ujedno temelj svake kulture, religije, civilizacije, pa I znanosti, a izraženo u obliku metafore (prenesenog značenja).
ISTOČNI GRIJEH – noćna mora zapadnjačke kulture
Svi znamo priču o Adamu i Evi. Eva je, po nagovoru Zmije, Adamu dala “jabuku” što nije smjela jer je Bog to zabranio. I bijahu prognani iz rajskog vrta, pretvoreni u obične smrtnike svedene na “u se, na se i poda se”. Zmija i Eva postaju glavni krivci. Zmija postaje simbolom zla, dok je Eva kažnjena vječnim osjećajem krivnje, rađanjem u boli, te izopćenjem iz društvenog života uopće, a iz crkve da ne govorimo (pravo glasa u Švicarskoj žene su dobile tek 1962. godine). Dakle, činom je progona iz rajskog vrta, svijet istog trenutka postao muški svijet. No je li to doista ispravna interpretacija priče? Nije li većina naših misli, osjećaja, djelovanja, u stalnoj suprotnosti sa religijom nametnutim pravilima života? I otuda stalni osjećaj krivnje? Pa predbacivanje odgovornosti na drugoga? Ima li smisla tako živjeti?
Prema istom je autoru u kršćanskoj priči zmija prevarantica, život je pokvaren, svaka prirodna pobuda griješna ukoliko nije obrezana ili krštena. Zmija je bila ona koja je u svijet donijela grijeh, a žena ona koja je jabuku prenijela čovjeku. Dakle, poistovjećivanje te životinje i žene s grijehom u stvari znači poistovjećivanje života s grijehom, što je osnova metafore istočnog grijeha.
Naime, zmija se u mnogim tradicijama (Indija, sjevernoamerički Indijanci…) štuje kao simbol života, “besmrtne energije i svjesnosti uključene u polju vremena: stalno odbacujući smrt i bivajući ponovno rođena”. Energija života samo mijenja oblike kroz vrijeme, ona ne nestaje (u vidu odlaska u raj, pakao i sl.). Simbolu zmije se u većini kultura daje pozitivno značenje. Još jedan aspekt zmije kao simbola života jest prehranjivanje: nijedno od živih bića na Zemlji ne bi opstalo bez da se hrani (hranidbeni lanac). Sve što jedemo nekad je bilo živo. “Život živi od ubijanja i jedenja samoga sebe, odbacujući smrt i bivajući ponovno rođen…”. Dakle, ono što mi zovemo ciklus života prikazano je simbolom zmije u obliku kruga, tj. Zmija sama sebi jede rep, kad dođe do kraja – umire, ali se istovremeno rađa novi život, te se ciklus tako nastavlja u beskonačnost.
Žena – majka Zemlja. Iz nje nastajemo, u nju se vraćamo da bi se opet rodili. Eva je majka ovozemaljskog, vremenskog života.
U Rajskom vrtu nije bilo vremena, rođenja ni smrti, ukratko, nije bilo života. Zmija, koja obnavlja svoju kožu, bila je gospodarica središnjeg stabla gdje se spajaju vrijeme i vječnost : « Ona je, u stvari, glavni bog u Rajskom vrtu. Jahve, onaj koji tamo šeće u svježini večeri, je samo posjetitelj. Vrt je zmijino mjesto. To je stara, stara priča. Imamo sumerske pečate koji datiraju još od 3 500 godina pr.n.e. pokazujući zmiju, stablo i božicu, i gdje božica muškarcu posjetitelju daje voće života. Stara mitologija božice je točno tamo u Genezi. »
Međutim, « ideja Istočnog grijeha u biblijskoj tradiciji jest da je priroda, onakvu kakvom je mi znamo, pokvarena, da je spolni odnos sam po sebi nešto pokvareno, a žensko kao epitom spolnog odnosa je kvaritelj ».
E sad. Kakve to veze ima s politikom i politikakomičarima ?
Ima. Najbliži slučaj nam je “fajt” Nene i Pavla. Rekoh gore kako je u biblijskoj tradiciji ugrizom jabuke svijet postao muški svijet, dakle, počeo je funkcionirati po muškom principu: JA-SVE MENI (posjedovanje) – IMPERIJALIZAM – PATRIOTIZAM - JUNAŠTVO. Istovremeno se maksimalno potiskuje ženski princip: LJUBAV – DAVANJE – PRIHVAĆANJE - SEX (kao najmoćnija pozitivna snaga, snaga stvaranja života). Istočnim grijehom žena postaje kriva za sva zla ovoga svijeta. Muškarac je bogomdani junak koji nikako ne može i ne smije biti kriv, upravo kao što loša vlast u RH nije kriva, već je to narod koji svojim izumiranjem plaća cijenu nesposobnosti i bezvoljnosti iste da ga poštuje i služi.
No, vratimo se Neni i Pavlu. Da oboje ne robuju osjećaju krivnje i lažnog morala nametnutim Istočnim grijehom, za ovu “”aferu nitko ne bi ni znao naravno osim Sjenke koja je pozvana da sve zna (!?). Zapravo, afera u ljudskim životima više ne bi ni bilo. Što se tu zbilo ? Većina ljudi živi po kršćanstvom nametnutim zapovijedima koje se ukratko mogu svesti na slijedeće : « ne radi drugome ono što ne želiš da drugi radi tebi». U gotovo svim međuljudskim odnosima. Meni to zvuči ovako : ti mene držiš za vrat, ja tebe držim za vrat. Tko prvi stisne jače, onaj će drugi stisnuti još jače i zadaviti prvoga. Jel’ to princip ljubavi, međusobnog poštovanja, uvažavanja i davanja ? Ne. To je pricip sakaćenja i gušenja čovjekova bića nametanjem kojekakvih zabrana. I što se događa ? Događa se ono što se u našem farizejskom licemjernom društvu naziva prijevarom (grijehom). Tko su nesretni Nena i Pavle koji uhvatili jedno drugo za vrat, sirota žena denuncirala je javno uglednog patriotu (i neka je, jer treba početi govoriti istinu) i na najboljem su putu da od života naprave – pakao.
Što bi bilo da su i jedno i drugo osviješteni ljudi koji funkcioniraju po principu ljubavi, dakle poštovanja, obuhvaćanja jedno drugog u potpunosti (sa svojim ljudskim slabostima i vrlinama), oslobođeni ropstva nametnutog kršćanstvom ?
Svjesni činjenice da su samo ljudi, žena i muškarac, riješili bi međusobna pitanja uz čašicu i dobro društvo. Ako se pojavila iskrica strasti, muškarac je trebao o tome razgovarati sa ženom odajući joj poštovanje s naglaskom kako je draga žena i kako to nema nikakve veze s novcem. Ako bi ona pristala, konzumirali bi tu ljubav i nikom ništa – svi zadovoljni. Moje mišljenje je, da kod slobodnih, osviještenih ljudi, nema prijevare ili krađe upravo zato što su slobodni. Prihvatili su sebe kao ljude u potpunosti i nema zabranjenih vrata. Ljubav u braku znači biti odgovorna/an prema svojoj djeci , te nesebično voljeti svoju/ga partnericu/a. Tada prestaju afere : preljuba, zlostavljanja, pedofilije, krađe, loših vlasti…
Pavao, ima jedna indijanska koja ide, otprilike, ovako : « Žena je zemlja. Muškarac je Nebo. Nebo mora poštovati Zemlju. »
Postavlja se pitanje zašto je Eva (žena) kriva za izgon iz Raja ?Jer žene predstavljaju život. Muškarac ne može ući u život osim preko žene, a ona je ta koja nas donosi na ovaj svijet parova i suprotnosti čega su postali svjesni jedući voće sa stabla spoznaje. Sve religije svijeta, svi « spasitelji » su farsa u službi sile zla. Na svijetu postoje samo tri suprotnosti : bog (univerzum, svjetlost) - ljudi, žena - muškarac, dobro-zlo.
Ili je za sve kriva rotacija zemlje...
Nema komentara:
Objavi komentar