Strawberry Fields

OK, generacijo online, idemo dalje. Pod generacijom podrazumijevam godišta od 1970 – 1980, ljude koji danas imaju između 30 i 40 godina, od kojih su mnogi i roditelji i koji iz mnogobrojnih razloga svoje živote provode u otuđenoj jurnjavi za novčićem kako bi se prehranili zajedno s obitelji. Mnogi obitelj ni nemaju: al je to dala sreća il nesreća? U ovom trenutku povijesti „civilizacije“ to pitanje postaje filozofsko. Dakle, nešto što je biološki najnormalnije i svojstveno čovjeku, pa i pitanje čovjeka i ljudskosti općenito, postalo je dobra tema za raspravu.
Novac je najvažniji (religija novca). No, oni koji u RH žele više, a pod više se podrazumijeva posao, obitelj, zdrav život (to košta!) – moraju prodati dušu đavlu, odnosno, postati dijelom vladajuće kaste i partitokracije. Pa preko mrtvih!

Tako da me prestalo čuditi što moja generacija ne reagira: da li u išta vjeruje? Ne vjeruje. Da li imaju viziju, strast, želju da išta mijenjaju kako bi bilo bolje? Nemaju. Da li o tome razmišljaju? Uzalud da se time zamaraju, bit će kako će biti, energiju bolje trošiti na razmišljanje o tome kako negdje zaraditi lovu...

Kontekst:

http://www.novilist.hr/2010/09/07/-BBnostradamus-21-stoljeca-AB-pr.aspx

Mislim da su, kako kod nas, tako i vani, potrošene sve političke paradigme koje se temelje na modelu piramide. Društvo se sastoji od pojedinaca i politika nije nešto što pripada samo nekima. Politika je, u zdravim okolnostima, nešto najnormalnije i pripada svima: sudjelovanje u stvaranju i izgradnji društva u kojem se većina ljudi osjeća dobro. U krajnjoj liniji, bez pretjerivanja, politika je stvar koja spava u krevetu između supružnika – može ih spojiti, ili razdvojiti. Politika dira u najintimnije dijelove našeg bića (određuje smijemo li abortirati ili dobiti djecu in vitro). I dužnost je svakog pojedinca da se njome bavi, te na taj način doprinosi boljitku kako svog, tako i tuđeg života. Politika je odgovornost prema sebi samom i drugome. Politika je moj odnos prema životu. Politika je nužna za život u društvu, a čovjek je društveno i emotivno biće.

Zahvaljujući Galetovim promišljanjima (http://pollitika.com/kako-realizirati-javnu-raspravu-dobrovoljci), te vlastitom iskustvu sa „rvackom demokracijom“ , utemeljenoj na obmani, manipulaciji vlastitog naroda, promišljam o slijedećem: dom naroda online.

Mi smo generacija online. Odgovorni smo za sve što nam se događa i za budućnost naših klinaca. Online se realno možemo početi povezivati u artikuliranu političku nadstranačku snagu koja će svoju volju, kao volju onoga što se zove narod – nametnuti postojećim oligarsima. Preko nas, uključili bi se i naši roditelji, te djedovi i bake. Na to imamo pravo samim time što je Ustavom ova zemlja proglašena demokratskom i socijalnom, te imamo pravo na neposredno sudjelovanje u odlučivanju. Dom naroda online je način kako da izbjegnemo krvoproliće jer to će doći. Doći će u trenutku kad većina neće imati za kruh, mlijeko i grijanje. Vladine „mrkve“ kako ih zove Hatz, samo su bacanje maglice u oči dok je, iz ptičje perspektive gledano, očito da se radi o politici „ubij me nježno“.
JOT je možda jedini način da se obični građani legitimiraju, da prokažu svoju istinu, da potaknu drugoga da i on počne govoriti. Ljudi moraju početi govoriti i razvijati svijest o svojoj snazi i o svojem pravu i dužnosti da odlučuju.
Dom naroda online i JOT politika su mogućnost da se „sitnozuban“(!) napokon preobrazi u odgovornog građanina.